Klinčić (Syzygium aromaticum)je podrijetlom s Indonezijskih otoka začina, odnosno sjevernih Moluka. Danas se uzgaja u Brazilu, Indiji, Šri Lanci, Tanzaniji, Madagaskaru i na Pembi. Klinčići su zapravo nezreli, neotvoreni cvjetni pupoljci zimzelenog tropskog drveta iz porodice mirta.

Dok su svježi ružičasti su, a osušeni mijenjaju boju u hrđavo-smeđu. Duljine su 12 - 16 mm i nalikuju čavlićima (na lat. se i naziva clavus, što znači čavao). Stabljike završavaju istaknutim četverodijelnim cvjetnim pupovima. Prvi put se spominje u kineskim zapisima još 400. g. pr. Kr. gdje su ga rimljani upoznali preko arapskih trgovaca.
Glavna ljekovita svojstva klinčića su to što poboljšava probavu, pomaže kod infekcija dišnih puteva, ublažava zubobolju, uništava parazite i bakterije, prirodni je antioksidans, pomaže u liječenju gljivičnih infekcija, ima svojstva antiseptika i anestetika, djeluje kao afrodizijak te pomaže kod gihta.
Osim što je neizostavan začin za zimi popularno kuhano vino, klinčićem se aromatiziraju brojna slatka i slana jela kao što su bogato začinjeni kolači, keksi, pudinzi ili slatki kruhovi. Klinčić izvrsno povezuje okus jabuka i krušaka pa se rabi u pripravi pita i torti od jabuka i krušaka ili voćnih umaka i kompota. S obzirom da je njegov okus vrlo intenzivan, nužno ga je pri kuhanju postupno i pažljivo dozirati. Cjeloviti klinčići ukusni su u juhama od graška i graha ili zapečenom grahu s čilijem, gdje njihova snažna, jetka mirodijska karakteristika daje punoću okusa.

Prisutan je u mnogim kombinacijama začina, npr. u mješavini za kiseljenje povrća ili u mješavini začina za pečenje.