Majoran (lat. Origanum majorana) još poznat po nazivima mažuran, majorana, majuran, mažurana, mažuranka, mažuran vrtni, mažuran divlji je biljka koja raste po Sredozemlju, Mađarskoj, Njemačkoj, Francuskoj, a u mediteranskoj kuhinji je čest začin i sadrži različita eterična ulja koja se koriste u kozmetici. Majoran je vrlo sličan okusom svom rođaku mravincu ili origanu (lat. Oreganum vulgare). U zemljama istočnog Sredozemlja se često ne radi razlika u uporabi ova dva začina no razlika je u mirisu i aromi.
Majoran ima jedan slatkasti, pomalo cvijetni miris, te slatko-gorki okus, koji blago podsjeća na pepermint (metvica).
Spominje se još u starom Egiptu dok se domovinom majorana smatra istočno Sredozemlje, a uzgaja se na područjima s umjerenom klimom, jer je osjetljiv na mraz. Majoran naraste do 50 cm visine. Ima tanke, pomalo crvenkaste, vrlo razgranate stabljike, te sitne, srcolike, sa malim dlačicama pokrivene listove. Listovi su mali s kratkim peteljkama, a cvjetovi bijeli ili blijedoružičastocrveni. Biljka je jako aromatična te je gorkog okusa.
S obzirom na sastav eteričnih ulja vrlo često se upotrebljava u aromaterapiji, za ublažavanje simptoma astme, bronhitisa, upale sinusa, glavobolja ili probavnih tegoba kao što je napuhnutost, žgaravica, mučnina. Također se dodaje i u ulja za masažu gdje doprinosi oslobađanju bolova u mišićima. Koristi se kao tonik za ublažavanje stresa. Od mažurana se može pripremiti blagotvorni čaj koji potiče apetit i ublažava grčeve u želucu. Flavonoidi iz mažurana posjeduju sedativna svojstva, što pomaže kod nesanice, glavobolja ili migrena. Smanjuje zubobolju, bolove kod artritisa, istegnuća i ukočenih zglobova. Jače doze imaju umirujući i antidepresivni učinak, dajući lagano euforično raspoloženje. Pomaže i kod smanjenja nakupljanja kolesterola na stjenke krvnih žila te poboljšati cirkulaciju krvi, djeluje na snižavanje krvnog tlaka, smanjuje rizik od srčanog udara i izljeva krvi u mozak. Čaj od mažurana pospješuje znojenje i oslobađanje toksina preko kože, što je važno i kod groznice koja se javlja kao simptom kod prehlada i gripe.
U europskoj se kuhinji obično stavlja u morsku sol, ocat i ulje da mariniraju, stavlja se u dressinge za salate, dodaje umacima na bazi rajčice, gljiva, patlidžana, maslaca i riba, juhama od školjaka, povrtnim jelima, a naročito kupusu, krumpiru i grahu. U Grčkoj se obično koristi kod pripreme pečenog mesa i janjetine, mesa sa žara i variva s paprikom. U mediteranskoj kuhinji možete ga naći u raznim jelima, od tjestenine, riže, s punjenim rajčicama, šampinjonima, tikvicama, patlidžanima. Talijanska kuhinja voli ovaj začin naročito svježi pa ga ima u jelima s artičokama, plodovima mora, jastogu Fra Diavolo, talijanskoj mesnoj štruci, mariniranoj mozzarelli, sicilijanskoj krumpir pizzi i nizu drugih jela.
